Osnovna škola - Scuola elementare Belvedere

AUTOBIOGRAFIJA

Zovem se Roža Martinović. Rođena sam 21. siječnja 2007. godine u Rijeci. Moja me prva sjećanja vraćaju u vrtićko doba. Imala sam skoro 3 godine kada sam krenula u vrtić. Prvih nekoliko mjeseci nisam uopće voljela ići u vrtić; u to vrijeme sam bila još jako vezana za mamu i nisam htjela niti pomišljati da će me odsada svako jutro voditi nekim neznancima na čuvanje. Nakon nekog vremena stekla sam puno novih prijatelja i otada sam zavoljela vrtić i sve tete koje su se neprestano brinule za nas. Odmalena sam se uvijek najviše voljela družiti sa svojom rođakinjom i najboljom prijateljicom Francis. Kako me je starija 2 godine, smatrala sam je svojim velikim uzorom. Svaki smo se vikend dolazile igrati jedna k drugoj, a preko tjedna sam s njom provodila vrijeme u vrtiću. Jednoga dana ona je krenula u školu, što me učinilo tužnom i od tog dana sam strpljivo čekala da krenem u 1. razred ni ne imajući na umu koliko ću novih prijatelja steći.

    Kada sam napokon krenula u školu, bila sam ponosna što ću svoje  dvije  mlađe sestre (jedna sestra s tatine strane,  a druga s mamine) moći upoznati sa svime što će se događati u vrtiću. Tada sam se osjećala odraslije i odgovornije. U školi sam se odmah sprijateljila s djevojčicama  iz razreda, a Stefana i Korin sam već dobro poznavala. Nedugo nakon početka škole sprijateljila sam se i s dečkima iz razreda, ali najveću sam povezanost otpočetka osijećala s Eleonorom. Nisam znala mnogo od talijanskoga jezika kada sam krenula u školu, tek neke osnove, no u jako kratkom razdoblju  uspjela sam ga usavršiti i sa svim prijateljima sam s lakoćom pričala talijanski. To je jako iznenadilo cijelu moju obitelj. U nižim razredima sam bila odlična učenica i kod mene su uglavnom prevladavale petice, zato me jako pogodilo kada sam prvi put u 3. razredu dobila jedinicu iz talijanske gramatike koja mi ni dan danas ne ide sasvim od ruke. Došavši u više razrede, povijest i geografija su bili predmeti koji mi se nimalo nisu svidjeli i bili su jedni od onih predmeta koji su mi spustili prosjek. Peti i šesti razred prošla sam s odličnim, iako sam bila na rubu vrlo dobrog prosjeka. Tada sam pomalo popustila s učenjem te sam teže predmete prolazila s vrlo dobrim. Ljeto 2019. mi je bilo prekrasno jer sam upoznala nove prijatelje,  a sa mnogo starih se još više zbližila. Jako sam se zbližila s dvije sestre; Verom i Marom koje sam poznavala odmalena jer su nam tate zajedno u glazbenoj skupini. One su me upoznale s Hanom,  a ja njih s Francis, te smo puno vremena provodile družeći se zajedno. Postale su mi jako bitne osobe i bile su tu za mene kad god sam ih trebala i suprotno. S njima dijelim jako puno nezaboravnih uspomena. Početkom ove školske godine zbližila sam se i s pojedincima iz razreda, a i s prijateljem Rokom s kojim se sve češće družim i često razgovaramo putem videopoziva za vrijeme karantene.

    Ovu školsku godinu nisam započela izvrsno kao i ostale, a još su mi to otežali štrajkovi i karantena. Na početku se nisam dobro nosila s karantenom, no pomirila sam se sa situacijom i prijatelji mi mnogo pomažu suočavati se s njom. Pokušavam biti što bolja u školi s obzirom na uvjete i nadam se da će sve ovo uskoro završiti.